Zdravo opet.
Pisanje izveštaja postaće mi navika kako vidim.
U nedelju, 04.11., išli smo na Veliki i Mali Vukan. Krenuli smo u 8 sati ispred Sporskog. U jednim kolima bili su Stana, Bojana, Suza, Milisav i Branko. Rista, Komša, Stefan i ja imali smo čast da nas Nikola vozi. Od silne priče se dešavalo da i put promašimo. Ko se nije vozio sa Nikolom ne može to razumeti.
Pisanje izveštaja postaće mi navika kako vidim.
U nedelju, 04.11., išli smo na Veliki i Mali Vukan. Krenuli smo u 8 sati ispred Sporskog. U jednim kolima bili su Stana, Bojana, Suza, Milisav i Branko. Rista, Komša, Stefan i ja imali smo čast da nas Nikola vozi. Od silne priče se dešavalo da i put promašimo. Ko se nije vozio sa Nikolom ne može to razumeti.
Prolazili smo mesta sa kućama živopisnih boja, orlovima i lavovima. Nakon neka dva sata stigli smo u selo Ždrelo. Parkirali smo se ispred manastira Svete Trojice. Tu nas je dočekao prelepi šarplaninac. Prava maza. Niko mu nije odoleo, a i mi smo mu bili simpatični ili je nanjušio sendviče u rančevima. Nikola i Stefan su otišli da se penju na Likarov greben koji se nalazi u severnoj steni Ježevca, u bloku Ribnjak. Taj alpinistički smer je dugačak 100 metara, a ocene su IV/II, III . (Miroslave, hvala na tehničkoj podršci. Baš si zlatan.)
Ostatak družine, posle umivanja na izvoru kod crkve, krenuo je ka Velikom Vukanu. Išli smo bez žurbe. Doduše, uzbrdo mi nije išlo baš najbolje, ali znate kako je, uz brdo zadnja niz brdo prva. Vreme nije bilo ni nalik onom od prošle nedelje. Magli nije bilo ni traga. Sunčano, vedro, toplo. Nismo mogli verovati da novembarski dan može biti takav i da baš takav dan imamo pred sobom za planinarenje. Kamenit vrh nam je pružao prelep pogled na susedne vrhove Homoljskih planina, sa jedne, i prelepe doline, sa druge strane. Kada smo krenuli sa vrha sreli smo i članove Pobede koji taj dan koriste isto kao i mi. Na Mali Vukan sam stigla prva, a taj se film retko gleda. Verovatno od banana i jabuka dobila sam snagu za to. Na Malom Vukanu naša se družina još jednom podelila. Branko, Komša i Rista su produžili preko grebena ka crkvi. Ostali su krenuli kružnom, dužom stazom. Blag spust i mali broj ljudi dozvoljavao je tempo hoda pri kome je akcenat na uživanju u prirodi. Pri povratku smo sreli i planinare iz Požarevca. Čolića je pozdravio Dejan iz Kučeva kome prenosim pozdrave ovom prilikom. Put kroz šumu je bio blatnjav, jer se put širi. Jedino razočaranje u tom danu je bilo to što Lovačka česma nije imala vode. Posle potoka na kome smo uspeli da upristojimo obuću, prošli smo pored manastira koji se gradi. Da nije bilo Milisava, ne bih ga ni primetila, jer se jedva nazire kroz drveće. Kaže da pod zemljom ima dva sprata, a ni ono nad zemljom izgrađeno nije malo. Nakon 3 sata hoda stigli smo na polaznu tačku. Umiljati šarplaninac je i dalje bio tu. Grupa se okupila ispred banje Ždrelo. Stefan i Nikola su ispeli tu stenu, a i “grebenari“ su bili zadovoljni. Šta više, Nikola je rekao da je Stefan bolji od njega. Kako je bilo i šta su radili ostali u Ždrelu, ne znam. Ono što znam je da je Suzi, Risti i meni bilo prelepo dok smo se kupali u toploj vodi. Sve što je lepo ima kraj, pa smo negde oko 18 sati morali krenuti kući.
Obećala sam Bojani i ispunjavam svoje obećanje: NAGLAŠAVAM DA JE BILO PRELEPO. To je bio dan slobodnih aktivnosti: penjanje na stene, opasnije i atraktivnije spuštanje grebenom ili šetnja kroz šumu. Sve želje su bili ispunjene.
Pozdrav.
JJ
Visina V. Vukana: 825 m
Visina M. Vukana: 732 m
Dužina staze: oko 18 km (po slobodnoj proceni)
P.S. Snežo, izvini što nije bilo magle.
Ostatak družine, posle umivanja na izvoru kod crkve, krenuo je ka Velikom Vukanu. Išli smo bez žurbe. Doduše, uzbrdo mi nije išlo baš najbolje, ali znate kako je, uz brdo zadnja niz brdo prva. Vreme nije bilo ni nalik onom od prošle nedelje. Magli nije bilo ni traga. Sunčano, vedro, toplo. Nismo mogli verovati da novembarski dan može biti takav i da baš takav dan imamo pred sobom za planinarenje. Kamenit vrh nam je pružao prelep pogled na susedne vrhove Homoljskih planina, sa jedne, i prelepe doline, sa druge strane. Kada smo krenuli sa vrha sreli smo i članove Pobede koji taj dan koriste isto kao i mi. Na Mali Vukan sam stigla prva, a taj se film retko gleda. Verovatno od banana i jabuka dobila sam snagu za to. Na Malom Vukanu naša se družina još jednom podelila. Branko, Komša i Rista su produžili preko grebena ka crkvi. Ostali su krenuli kružnom, dužom stazom. Blag spust i mali broj ljudi dozvoljavao je tempo hoda pri kome je akcenat na uživanju u prirodi. Pri povratku smo sreli i planinare iz Požarevca. Čolića je pozdravio Dejan iz Kučeva kome prenosim pozdrave ovom prilikom. Put kroz šumu je bio blatnjav, jer se put širi. Jedino razočaranje u tom danu je bilo to što Lovačka česma nije imala vode. Posle potoka na kome smo uspeli da upristojimo obuću, prošli smo pored manastira koji se gradi. Da nije bilo Milisava, ne bih ga ni primetila, jer se jedva nazire kroz drveće. Kaže da pod zemljom ima dva sprata, a ni ono nad zemljom izgrađeno nije malo. Nakon 3 sata hoda stigli smo na polaznu tačku. Umiljati šarplaninac je i dalje bio tu. Grupa se okupila ispred banje Ždrelo. Stefan i Nikola su ispeli tu stenu, a i “grebenari“ su bili zadovoljni. Šta više, Nikola je rekao da je Stefan bolji od njega. Kako je bilo i šta su radili ostali u Ždrelu, ne znam. Ono što znam je da je Suzi, Risti i meni bilo prelepo dok smo se kupali u toploj vodi. Sve što je lepo ima kraj, pa smo negde oko 18 sati morali krenuti kući.
Obećala sam Bojani i ispunjavam svoje obećanje: NAGLAŠAVAM DA JE BILO PRELEPO. To je bio dan slobodnih aktivnosti: penjanje na stene, opasnije i atraktivnije spuštanje grebenom ili šetnja kroz šumu. Sve želje su bili ispunjene.
Pozdrav.
JJ
Visina V. Vukana: 825 m
Visina M. Vukana: 732 m
Dužina staze: oko 18 km (po slobodnoj proceni)
P.S. Snežo, izvini što nije bilo magle.