Po izvanrednom danu za ovo doba godine ka istocnoj Srbiji i planini Rtanj uputilo se sedamnaest planinara PK Greben-a i jedan planinar PK Kosmaj-a. Put je protekao uglavnom u spavanju pa nije bilo potrebe za pauzom i relativno brzo smo stigli do mesta prijavljivanja planinara motela ’’Balasević’’. Na ovu akciju neki članovi našeg kluba su šsli više puta a bilo je onih koji prvi put uživaju čarima ove prelepe planine piramidalnog oblika.
Na Rudnik često idemo, ali ovaj deo posećujemo tek drugi put. Ramaćki visovi se nalaze u selu Ramaća (10km od Stragara). Iz Mladenovca smo krenuli sa malim kašnjenjem u 7:45. Išli smo kolima. U jednim kolima su bili Romana, Suza, Miroslav i Bugi, a u drugim Sonja, Slaviša, Sneža i ja. Staza kreće od manastira Voljavča koji se okružen gustom šumom pored potoka.
Kablar Sezonu planinarenja u 2014-oj otvorili smo usponom na Kablar 02.01.2014. Krenuli smo ka Čačku u 7h. Išli smo Branko, Bugi, Deki i ja. U Ovčar banji nam se pridružila Ana. U punom sastavu krenuli smo u 9h ka vrhu. Kablar je od onih planina koje ne skrivaju svoju lepotu, kao ni to da pristup do njihovog vrha nije lak. Ipak meni najteži deo smo preskočili koji izlazi na isposnicu posvećenu Sv. Savi.
Na Vujan išli smo 6-og decembra 2013. Iz Mladenovca krenuli smo u 6h. Išlo je nas devetoro: Suza, Bojana, Sneža, Milisav, Deki, Miloš, Rade, Miroslav i ja. Kod Gornjeg Milanovca skrenuli smo levo ka selu Lunjevica gde su se neki podsetili istorije. Krenuli smo iz Lunjevice. Snega je bilo dovoljno da osetimo da je decembar. Šumoviti Vujan je tog dana ugostio ne samo planinare već i lovce. Sretali smo ih na svakom koraku, a imali smo priliku i da se grejemo kraj vatrice.
Nas petoro (Jovan, Marko, Jasmina i Predrag, kao i Nikola) smo krenuli u 4h iz Mladenovca. Put Paraćin - Zaječar - Knjaževac - Kalna odličan za vožnju, barem do Knjaževca, drugih vozila gotovo i da nema. Putovanje do planine je proteklo bez problema.
Nasa dvodnevna akcija (uspon na Taru) je počela 9.novembra u 4 h ispred Sportskog centra gde se okupilo 18 planinara: Bugi (organizator), Roki, Kole, Miša, Romana, Bilja (nova planinarka), Dragica, Jeja, Sneža Š., Suzana, Slaviša, Dejan, Rača i kompletni Matovići (Jaca, Mata, Marko i Joca), a priključila nam se i Ivana iz PK Jasenica (Smed.Palanka). Još uvek sanjivi stigosmo do kafanice "Merak"u blizini Užica gde se uz doručak i kafu razbudismo.
Nedelja 3. 11. 2013 god. Još jedan lep jesenji vikend je bio pred nama, pa smo odlučili da nedelju provedemo u klisuri reke Gradac, koja je zbog izuzetne lepote i specifične flore i faune, 1984 god. i zakonom zaštićena klisura. Za akciju se prijavilo 15 planinara: Suzana, Romana, Milan, Dejan, Dijana, Miša, Zorica, Zoran, Bojana, Jela, Rade, Bugi, LJilja, Rača i Sneža Š. U 7h smo krenuli ispred Sportskog centra, a zbog "Troniranog vikenda" Jela nas je čekala u Markovcu.
Sokolska planina Nedelju, 20.10.13, proveli smo na Sokolskoj planini. Pored mene tu je bilo još 14 ranoranilaca: prvo, Ljuba iz PK Železničar – Vranje, pa Bojana, Dragica, Suza, Sneža, Romana, zatim Jovanovići (Dunja, Deki i Rača), Branko, Zucko, Miloš, Robert i Milan. Krenuli smo u 5 sati ispred Sportskog centra. U Valjevu smo skrenuli ka putu za Loznicu, a nakon nekih 10 km skrenuli smo levo ka Peckoj. Put do Pecke je retko loš put. To najbolje znaju oni što su sedeli u zadnjem delu kombija.
Rešili smo da iskoristimo ove prve lepe jesenje dane za obilazak Straže,Velike i Male Treste. Planinari su krenuli u 7 h, a za bezbednu vožnju su se pobrinuli Djole i Matović Predrag. Uspon je počeo u 10 i 30 h po vrlo hladnom vremenu. Kolona od 20 planinara je, ipak, uživala u divnim predelima, prelazila reke i proplanke. Teren je bio prilično strm, pod nogama uvelo, mokro lišće i polomljene grančice su zahtevale oprez. Oko 13 h smo bili na vrhu Male Treste(1192 m), potom je usledio lagani uspon do Velike Treste(1284 m).
Milan Panajotović član našeg kluba sa svojom ekipom osvojio je 2. mesto u V trci preživljavanja u kategoriji AVANTURA održanoj proteklog vikenda na lokalitetu Grza. Prijavljeni učesnici su imali zadatak da sa minimalno opreme pređu stazu dugu 60km po divljim planinskim terenima, bez hrane i vode. Da bi izdržali sve napore koji su ih očekivali, bilo je potrebno da sami naprave sklonište, zapale vatru uz pomoć kresiva, pronađu ili ulove hranu! Sve ove aktivnosti i domišljatost takmičara se se posebno bodovale pri ukupnoj oceni pobednika trke. Čestitke Milanu!!!!!