JABLANIK U MAGLI
Dragi moji,
Gospodin Čolić me zamolio da napišem nešto o usponu na Jablanik 28.10. U prevodu, da me zaposli, jer po mišljenju nekih (Ćao, Snežo!) zabušavam kao sekretar kluba.
Dragi moji,
Gospodin Čolić me zamolio da napišem nešto o usponu na Jablanik 28.10. U prevodu, da me zaposli, jer po mišljenju nekih (Ćao, Snežo!) zabušavam kao sekretar kluba.
Rekoh lepo da to neće ispasti onako kako je to zamišljao, ali sada nema nazad. Ovo je bio uvod.
Sledi razrada. Polazak je bio planiran u 6 i 15 ispred Sportskog centra. Međutim, promena sata te noći zbunio je neke (Račo, ovo nije prozivka, časna pionirska!), pa smo malo okasnili sa polaskom. Nakon što su se neki udobno smestili, a neki samo smestili krenusmo. Uz put smo imali stajanja kako bi nam se pridružilo još par planinara. Hladno jutro, kiša i magla nije omela 20-oro ljudi da svoj plan realizuju. Čitavim putem magla nije odustajala. Napokon prođosmo Valjevo i skrenusmo za Jablanik. Prošli smo i penjalište simpatičnog imena – Grdoba. Prolazeći pored tog penjališta naši istaknuti planinari i pripravnici alpinisti spominjali su neke smerove, četvorke, petice, šestice. Rečnik sa tehničkim izrazima mi je ostao kući, pa ćete mi oprostiti što vam ne mogu bilo šta od toga preneti. Jedino što sam zaključila iz toga jeste da bih volela upoznati te koji penju devetke. Nadam se da sam se tehnički dobro izrazila ;-).
Posle uzanog puta stigosmo do raskrsnice koja vodi i na Medvednik i na Jablanik. Staza nas je čekala po mom ukusu - ne preterano strma. Postepeno nas je vodila ka vrhu dozvoljavajući da polako postignemo radnu temperaturu. Dobar deo puta je bilo dovoljno toplo da su se neki odvažili ići u kratkim majicama. Među drvećem se i dalje protezala magla. Debeli slojevi lišća pružali su osećaj hodanja kroz sneg. Nailazili smo na paučinu načičkanu kapljicama, sreli daždevnjaka kako se sa svojim velikim žutim mrljama pokušava skriti među lišćem. Mada, ne znam zašto sve ovo kucam kad ste sve to već videli na Komšinim slikama koje je sigurno izbacio još to veče. Kako smo se približavali vrhu ulazili smo u oblak i postajalo je sve hladnije i hladnije. Da li možete zamisliti kako je izgledao vrh? Da ne poverujete, sasvim neočekivano na vrhu je... i dalje bila magla. Na 1274 m nadmorske visine čekao nas je kamen sa strelicama koje pokazuju gde je planinarski dom, voda i Medvednik. Gladni, jedva dočekasmo pauzu. Nažalost, zdenke su ostale kući, ali srećom Sneža je ponela kafu i to je bio pun pogodak. Nakon pauze, okupismo se oko kamena, brzo se slikasmo, jer hladnoća nije dozvoljavala duže poziranje. Spuštanje je i dalje bilo u mom znaku – ništa prestrmo. Uživanje za kolena. U planinarski dom ne svratismo, jer nije bio otvoren. Nastavili smo dalje do glavnog puta, baš do znaka gde počinje opština Bajina Bašta, na oduševljenje nekih planinara. Prepešačili smo 13 km (srećom, ne baksuznih) za 5 časova.
Zaključak je, pored toga da me ne treba angažovati za ovakva pisanija, da smo prvi put prepešačili manje od planiranog. Kad god pitam koliko će biti dugačka staza, na dobijenu brojku dodam još 2-3 km i to je to. Naravno, ovaj izuzetak potvrđuje pravilo.
A sada ozbiljno: za druge ne znam, ali ja sam uživala u tom danu. I pored magle, hladnoće i kaljavih kamašni to je bio dobro proveden dan. Od kada se bavim ovim, za mene je loše vreme samo onda kada ne planinarim.
S ljubavlju,
Sledi razrada. Polazak je bio planiran u 6 i 15 ispred Sportskog centra. Međutim, promena sata te noći zbunio je neke (Račo, ovo nije prozivka, časna pionirska!), pa smo malo okasnili sa polaskom. Nakon što su se neki udobno smestili, a neki samo smestili krenusmo. Uz put smo imali stajanja kako bi nam se pridružilo još par planinara. Hladno jutro, kiša i magla nije omela 20-oro ljudi da svoj plan realizuju. Čitavim putem magla nije odustajala. Napokon prođosmo Valjevo i skrenusmo za Jablanik. Prošli smo i penjalište simpatičnog imena – Grdoba. Prolazeći pored tog penjališta naši istaknuti planinari i pripravnici alpinisti spominjali su neke smerove, četvorke, petice, šestice. Rečnik sa tehničkim izrazima mi je ostao kući, pa ćete mi oprostiti što vam ne mogu bilo šta od toga preneti. Jedino što sam zaključila iz toga jeste da bih volela upoznati te koji penju devetke. Nadam se da sam se tehnički dobro izrazila ;-).
Posle uzanog puta stigosmo do raskrsnice koja vodi i na Medvednik i na Jablanik. Staza nas je čekala po mom ukusu - ne preterano strma. Postepeno nas je vodila ka vrhu dozvoljavajući da polako postignemo radnu temperaturu. Dobar deo puta je bilo dovoljno toplo da su se neki odvažili ići u kratkim majicama. Među drvećem se i dalje protezala magla. Debeli slojevi lišća pružali su osećaj hodanja kroz sneg. Nailazili smo na paučinu načičkanu kapljicama, sreli daždevnjaka kako se sa svojim velikim žutim mrljama pokušava skriti među lišćem. Mada, ne znam zašto sve ovo kucam kad ste sve to već videli na Komšinim slikama koje je sigurno izbacio još to veče. Kako smo se približavali vrhu ulazili smo u oblak i postajalo je sve hladnije i hladnije. Da li možete zamisliti kako je izgledao vrh? Da ne poverujete, sasvim neočekivano na vrhu je... i dalje bila magla. Na 1274 m nadmorske visine čekao nas je kamen sa strelicama koje pokazuju gde je planinarski dom, voda i Medvednik. Gladni, jedva dočekasmo pauzu. Nažalost, zdenke su ostale kući, ali srećom Sneža je ponela kafu i to je bio pun pogodak. Nakon pauze, okupismo se oko kamena, brzo se slikasmo, jer hladnoća nije dozvoljavala duže poziranje. Spuštanje je i dalje bilo u mom znaku – ništa prestrmo. Uživanje za kolena. U planinarski dom ne svratismo, jer nije bio otvoren. Nastavili smo dalje do glavnog puta, baš do znaka gde počinje opština Bajina Bašta, na oduševljenje nekih planinara. Prepešačili smo 13 km (srećom, ne baksuznih) za 5 časova.
Zaključak je, pored toga da me ne treba angažovati za ovakva pisanija, da smo prvi put prepešačili manje od planiranog. Kad god pitam koliko će biti dugačka staza, na dobijenu brojku dodam još 2-3 km i to je to. Naravno, ovaj izuzetak potvrđuje pravilo.
A sada ozbiljno: za druge ne znam, ali ja sam uživala u tom danu. I pored magle, hladnoće i kaljavih kamašni to je bio dobro proveden dan. Od kada se bavim ovim, za mene je loše vreme samo onda kada ne planinarim.
S ljubavlju,