Poštovani,Na trodnevno putovanje krenulo je u petak, 9. avgusta, nas 19-oro. Grupa se sastojala od jedne Palančanke Jelene, jednog Smederevca Stevana, šest Kragujevčana – Svetlana, Mirjana, Goran, Miroljub, Mirko i Živorad – i 11 članova PK Grebena – Branko, Nikola, Deki, Sneža, Bugi, Komša, Rade, Nemanja, Steva, Robert i ja.
Zbog puno ponetih stvari kombi je bio kao da vozi čergu. Stvari je bilo i ispod sedišta i iznad i pored. Prvi odmor je bio u letnjoj bašti restorana Dom u Ovčarskoj klisuri.
Petak je bio dan za naš polazak na Durmitor. U autu su svoje mesto zauzeli: Bujagić, Komša, Slaviša i ja kao vodič Nikola Leskovac. Put do Žabljaka preko Jabuke trajao je 5h. Usput smo obišli i Ljuticu pritoku Tare, durmitorsku lepoticu. Posle nalaženja smeštaja u kom ćemo provesti vikend uputili sm se ka Zmijinom jezeru i vidikovcu Ćurovcu. Subota je bila rezervisana za uspon na Bobotov kuk, ali nismo uspeli zbog velikih snežnih nanosa i naše tehničke nepripremljenosti.
Ove nedelje, 30. juna,su planinari PK Greben krenuli ka Ovčaru, koji je bio naša današnja odrednica. U zakazano vreme smo krenuli. Grupu su činili Sneža S., Bojana, Jeja, Romana, Suzana, Neša, Komša, Bugi, Rade i Milisav. Krenuli smo strmim usponom, iznad tunela, i ubrzo stigli do prvog vidikovca gde se vidi Morava u svoj svojoj lepoti. I ako je većina nas to imala prilike da vidi, niko od nas nije ostao ravnodušan! Posle slikanja i kratkog odmora krenuli smo dalje u savladavanje uspona. Uz smeh i dobro raspoloženje stigli smo do sledećeg odmorišta i ubrzo se obreli na vrhu, 985m. Tu je usledilo slikanje i malo duža pauza za ručak. Tako okrepljeni krenuli smo da se spuštamo, napravili pauzu u manastiru Sretenje i ubrzo se spustili do visećeg mosta (Bojana ga je hrabro pregazila !)
Dana 23.06.2013. dok su mnogi spremali litiju Sv. Trojice mi smo rešili taj praznik provesti na planini. U pola sedam ispred sportskog centra krenulo je nas 12 ka Kablaru, današnjoj destinaciji: Stanka, Romana, Milisav, Branko, Rača, Rade, Nenad, Komša, Bugi, Nikola, Stefan i ja. U restoranu Dom (347 mnv) u Ovčar banji smo se spremili i krenuli ka vrhu u 8:45. Nikola i Stefan ostadoše u Domu, jer su se nešto kasnije uputili ka steni gde će penjati taj dan. Kada vidiš Kablar onako strm znaš da ni staza koja vodi do vrha nije ništa pitomija.
Posle planina i planina, rešili smo da odemo i na jednu goru. U nedelju, 16.06.2013, u petnaest do osam ka Fruškoj gori krenuli smo Romana, Suza, Komša, Bugi i ja. Jednom rečju Fantastična petorka.
U dobrom društvu putovanje brzo prodje. Bacali smo poglede po ravnici (nisu se još vratili), dogovarali gde ćemo svratiti u povratku (za to bi nam trebalo bar 2-3 dana) i tražili Rumu (koje se nismo mogli otarasiti kada smo se vraćali kući).
KARPATI-masiv Retezata /Judele-2398m/ i slapovi Beušnice,
07. - 09.06.2013.
Petak 07.06.
Pošli smo iz Beograda u 16 sati. Naša grupa je brojala 25 članova. Dalje smo nastavili preko Vršca, Rešice i Karansebeša i oko 23 sata stigli do sela Klopotiva gde smo se smestili u objektu Dany.
Vratili smo se sa Kopaonika vedri, veseli, opušteni, nasmejani.
Sve je počelo u petak posle podne kada su se Bojana, Jelena, Snežana, Romana, Nikola, Rade, Dejan, Slaviša i njegova ćerka Maša, Jasmina i Predrag i njihova deca Marko i Jovan, ukrcali u mini autobus i krenuli na put. Bojan nas je sigurnom vožnjom doveo do Kopaonika, putem koji je prošao kroz Kragujevac, Kraljevo, Jošaničku banju. Jasmina je toga dana slavila svoj rođendan i ponela je rođendansku tortu. N