Malinik – nekog asocira na maline, a nekog na Lazarev kanjon.
Na ovu planinu išli smo osmog septembra. Grupa je brojala šesnaestoro ljudi: Sneža, Romana, Marija, Jasmina (debitant), Matovići (Jasmina, Predrag, Marko i Jovan), braća Jovanović (Deki i Rača), Milan, Slaviša, Miša, Steva, Jovan (PD Bukulja) i ja.
Krenuli smo oko petnaest do šest. Sa autoputa Beograd-Niš isključili smo se kod Paraćina. Posle Boljevca skrenuli smo levo ka selu Podgorac i Zlot.
Na ovu planinu išli smo osmog septembra. Grupa je brojala šesnaestoro ljudi: Sneža, Romana, Marija, Jasmina (debitant), Matovići (Jasmina, Predrag, Marko i Jovan), braća Jovanović (Deki i Rača), Milan, Slaviša, Miša, Steva, Jovan (PD Bukulja) i ja.
Krenuli smo oko petnaest do šest. Sa autoputa Beograd-Niš isključili smo se kod Paraćina. Posle Boljevca skrenuli smo levo ka selu Podgorac i Zlot.
Put između ova dva sela je lošiji, ali srećom to je samo deonica oko 6-7 km. U centru sela Zlot pripremili smo se za uspon. Tu nas je dočekao načelnik PD Dubašnica Danijel i pratio jedan deo puta. Ovom prilikom se zahvaljujem i njemu i Banetu koji su se stalno interesovali kako smo i gde smo. Čestitke i celom klubu, jer smo zahvaljujući odlično markiranoj stazi mogli da se opustimo i uživamo u prirodi. Naročito tamo gde se promaljao Lazarev kanjon. Uz put su nas čekali krupni šipak, dren, o kupinama neću ni pričati. Pola sata pre vrha osvežili smo se na izvoru. Na vrhu Veliki Malinik bili smo oko 13h. Tu smo se slikali i poslužili čime drugim do pitom od malina, pa krenuli natrag do jednog proplanka gde smo se odmorili. Odmor nam je dobro došao, jer nas je očekivao vidikovac koji obara s nogu - pogled na Lazarev kanjon. Ne znaš da li da gledaš ili slikaš. Kakav bi tek pogled bio iz vazduha! Svi smo se teško odvojili od prizora koji nam je kanjon pružao. Onda je usledila staza kroz šumu koja nam je bila poznata jednim delom, ali u konta smeru. A onda smo skrenuli levo ka Lazarevoj pećini. Ova pećina je otvorena za posetioce od 15. aprila do 15. novembra, a radno vreme je od 9 do 16 sati svim danima osim utorka. Zahvaljujući Anđelki i njenom kolegi koji su nas sačekali, jer nismo mogli stići do 16h, imali smo priliku videti i pećinu. Do sada je ispitano 12 km kanala (to je najduža pećina u Srbiji), a za turiste je uređeno oko 1 km. Dvorane su prostrane, dobro osvetljene. Pećinski nakit je lep i neobičan. U ovoj pećini stanuje 24 vrsta slepih miševa od 27 vrsta na Balkanu. Čak smo i videli jednog koji je proleteo pored pećinskog nakita Bizon i pobegao što brže od nas i naših bliceva. Kada se obilazak završio, usledilo je privikavanje na spoljnu temperaturu, jer je u pećini 8 stepeni. Privikavanje je išlo znatno lakše, jer kad smo prešli viseći most ispred pećine čekala nas je bašta restorana. Krenuli smo u pola sedam i uz put se još jednom pozdravili sa Danijelom. Zahvaljujući Đoletu Šumaheru u Mladenovcu smo bili u petnaest do deset, taman da Jovan stigne na poslednji polazak za Aranđelovac.
Za kraj, ako ikad dođeš u jedno selo, a to selo slučajno bude selo Zlot obavezno poseti Lazarevu pećinu i prođi stazu ka Maliniku.
Prešli smo oko 20 km, najviši vrh je 1158 mnv, a visinska razlika oko 1000 m.
Pozdrav.
Za kraj, ako ikad dođeš u jedno selo, a to selo slučajno bude selo Zlot obavezno poseti Lazarevu pećinu i prođi stazu ka Maliniku.
Prešli smo oko 20 km, najviši vrh je 1158 mnv, a visinska razlika oko 1000 m.
Pozdrav.