Ovog jutra, 2. juna, grupa planinara je tačno u 7h krenula, ispred sportskog centra put Valjeva. Naravno, naš predsednik (koji je bio sprečen da ide sa nama) nas je ispratio na put. Kolona od 4 automobila je krenula....... Grupu je činilo 17 planinara (Romana, Bojana, Dragica, Ljilja, Suzana, Jeja, Sneža M, Sneža Š, Sonja, Slaviša, Komša, Bugi, Nikola, Matovići (Mata,Marko i Joca) i naša nova drugarica planinarka Dijana Topalović. Posle 2 sata vožnje smo stigli do seoceta Poćuta, malo odmorili, još malo se vozili i oko 10 h je počeo uspon.
Na Jelicu smo išli 25. maja ili na Dan mladosti ako je nekom tako lakše da pamti. Krenuli smo u pola sedam: Branko, Deki, Rača, Komša, Sneža, Rade i ja. Na putu ka Čačku kiša je čas padala čas prestajala. Posle sela Vapa, a na raskrsnici za skretanje ka selu Zablaće stigli smo oko 8 sati. Tu smo čekali autobus iz Čačka koji kreće u 9h da bi se pridružili ostalim učesnicima tradicionalne akcije Susreta planinara na Jelici.
Grupa mala (ali odabrana) krenula je ovog lepog,majskog jutra put Rudnika. Ekipu su činili Romana, Bojana, Sneža Š, Dragica, Stanka, Suzana, Bugi, Komša, Milisav, Nikola i kompletni Matovići (Jaca,Mata,Joca i Marko). Tri automobila su krenula na vreme, bez kašnjenja, u 8 i 30. Na najvišoj Šumadijskoj planini su nas čekali nasi drugari Rista i Dača. Organizator Bugi je hrabro krenuo, na čelu kolone, prateći markacije. Posle osveženja kod obližnje česme ušli smo u debelu hladovinu šume.
I bi iznenađenje. Nedelja 06:00h skoro svi su došli i krenuli smo u iznenađenje. Neki su već "znali" gde se ide. Posle dugog i iscrpljujućeg putovanja stigli smo i do polazne tačke naše akcije. Raspoloženje se popravilo jer nas je i vreme iznenadilo, umesto očekivane kiše sačekalo nas je sunce. Krenuli smo prema pećini gde smo istražilivali njene tajne i sve bi ih otkrili da smo imali vremena i da nas nisu pojurili ogromni pećinski komarci. Nekoliko stotina metara dalje dočekala nas je prerast Samar.
Ovaj izveštaj sa akcije neće biti u fazonu „sunce sija - vetrić čarlija“. Pokušaću da opišem ovu lepu stazu tako da svako ko isprati uputstva može da je obiđe. U 4:30 ispred S. Centra 13 planinara krenulo je na put. Ok, deset, usput smo pokupili Nikolu L., Snežu M. i Jelenu J. Pošto smo rano krenuli u prevozu se uglavnom spavalo pa je jedina pauza od pola sata napravljena u Ivanjici. Ispred doma „Golijska Reka“ stigli smo oko 9:45 h a na stazu krenuli oko 10 h. Staza:
Pirin je planinski masiv u jugozapadnom delu Bugarske. Nastavnja se na masiv Rile sa severa i proteže se sve do grčke granice na jugu. Pirin je vododelnica egejskog i crnomorskog sliva. Na istoku doseže do reke Meste, a na zapadu do Strumice. Najviši vrhovi Pirina se nalaze u Severnom Pirinu. Vihren (2914 m) je najviši vrh Pirina i treći vrh Balkana. Do 2000 m je prekriven šumom, a iznad su livade, stene i nisko rastinje. Mnogobrojna glečerska jezera čine ovu planinsku lepoticu privlačnom mnogim ljubiteljima prirode. Planinarske staze povezuju
Planinarski klub „Greben“ iz Mladenovca 24.aprila.2013.godine proslavio je prvu godinu postojanja. U skladu sa našim prioritetnim ciljevima, a to su razvoj i afirmacija planinarstva, odlučili smo da akcija povodom proslave Dana kluba bude orijentisana ka najmlađima.
Nije lako pisati izveštaj posle Jelinih izveštaja ali šta je tu je. Mladenovac, nedelja 06:50. Do sada nezabeleženo svi došli pre vremena željni planine. Krenuli smo na vreme usput pokupili Nikolu i Snežu i u neuspelim pokušajima da se uhvati još po koji minut sna stigli do sela Ba. Neočekivano, putovanje se pretvara u malu avanturu. Greškom organizatora krećemo putem kojim se ređe ide. Đole majstorski prolazi kombijem po jako lošem krivudavom makadamu. Raspoloženje nije splasnulo iako je bilo i malo "panike" i pitanja da nismo ipak promašili put.